Prelijepo i veoma toplo proljetno vrijeme u Garevac i dragu nam Bosansku Posavinu dovelo je mnoge žitelje i vjernike posavskih župa u njihove rodne krajeve. Došli su tu da osjete kako blagdani Uskrsa u nama ljudima rađaju veliku radost i nepobjedivu nadu.
Došli su se uvjeriti kako je Krist svojom smrću na križu otkupio naše grijehe, i kako je ljubav pobijedila zlo.
Vođeni Isusovim primjerom oprosta, ovom prigodom nećemo pisati o onima koji su nas protjerali te zloglasno i lažno optužili već o onima koji vjeruju u Spasitelja i svemogućeg Boga, svojim susjedima, prijateljima i rodbini.
Veliki tjedan na ovim prostorima doista bijaše veliki. Dala su se primjetiti mnogobrojna vozila raznih registraskih oznaka kao i lica sretnih mještana koja su s puno ljubavlju uređivala svoja dvorišta, vrtove i okliš.
Ostavljajući na tren altku, s osmijehom na licu i i znojem na tjelu rado su pružali ruku izustivši riječi pozdrava. Bio im je drag svaki obilazak susjeda a posebno onih koje već godinama nisu vidjeli.
Do ovakvih susreta se ne dolazi biologijom, kemijskim forumulama ili matematičkim rješenjima već s velikom ljubavlju prema bližnjem svom koja se u ovom vremenu posebno ističe.
Ta ljubav je kao svjetlo koje mogu osjetiti samo oni koji vjeruju jer vjernici imaju puno pravo svoju vjeru živjeti i braniti. Nedostatak ljubavi i vjere u nama ljudima stvara prazninu i glavni su uzrok za beznađe lišeno radosti i svakog životnog smisla.
Zato nemojmo dozvoliti da praznina, i besmisao budu svjedoci naše udaljenosti od susjeda, komšija i zavičaja već ih zagrlimo kao što uskrsli Krist grli nas iako smo ga osudili i raspeli.
Dajmo svom Garevcu novu nadu. Poklonimo mu bar nekoliko dana u godini plač i smjeh naše djece. Bit će nam za to zahvalan i on i naši preci i naša zemlja koja se iz pepela budi.
Bit će nam zahvalna naša crkva, naša garevačka ljepotica koja je svih ovih dana Velikog tjedna bila relativno puna, a posebno na sam blagdan Uskrsa kada se u nju okopilo oko 300 vjernika.
Veliku pozornost privukla su djeca kojih je doista bio veliki broj, a među njima i Anto Kovač sin Gordane i Zlatka Kovač koji su ovu zgodu iskoristili za kršenje svog drugog djeteta rođenom u Garevcu.
Pa evo neka nam ovi dani i ova obitelj budu uzor da se i u Garevcu kao i cijeloj Bosansko Posavini može skromno ali lijepo živjeti, stoga ne okrećimo glavu samo prema Zagrebu, Bernu i Beču nego prema Garevcu, Vitezu, Orašju i svakom svom selu, svakoj svojoj njivi.
Za posavinu.org piše Mišo Perak
{gallery}modrica/garevac/2011/uskrs{/gallery}